Djeca od neprocjenjive vrijednosti najveće blago koje postoji na ovome svijetu. Bog kaže u svojoj Riječi da dječici pripada kraljevstvo Božje (Luka 8:16). Ukoliko je Bog pripremio i dao svoje najbolje (samoga sebe) za te najmanje, na nama je da se s jednakom ljubavlju i pažnjom odnosimo prema njima.

Svako dijete pripada prvenstveno Bogu te je ono prekrasan blagoslov koji On daruje, ne samo roditeljima - kojima je povjerio glavninu odgoja (Postanak 18:19, Psalam 78), već i nama - koje je pozvao da potpomažemo duhovnu izgradnju djece. Božja Riječ kaže - upućuješ li dijete prema njegovu putu, kad i ostari neće odstupiti od njega (Mudre izreke 22:6) - veličanstveno je znati da dijete neće otići od puta koji mu je pokazan. Upravo je zato neizmjerno važno čemu podučavamo djecu i kamo ih usmjeravamo, no još je važnije da im i sami budemo primjer svojim životom. Odgoj i ljubav koje sijemo u njih vidljivi su u njihovom odnosu s drugom djecom, a jednog dana i u odnosima s ljudima, i u svim ostalim životnim situacijama. Čudesno je da Bog ima plan za njihove živote, da je u svako pojedino dijete stavio predivne darove i talente. On ne želi da niti jedan od tih darova i talenata propadnu već da ih dijete nauči prepoznati i na svom životnom putu koristiti kako bi se u potpunosti moglo razviti u čovjeka kakvim ga je On zamislio još prije postanka svijeta. 

Naša je zadaća da kroz rad s djecom svako od njih upućujemo prema Bogu, pomožemo im da se uzdaju u Njega, rastu u talentima i darovima koje su dobili te da se kreću prema svoj punini života koja im je od Boga obećana. Iskrenošću prema njima, ljubavlju i strpljenjem, poštivanjem, dosljednošću, upoznajemo ih s Bogom, Njegovom osobnošću, poučavamo ih Njegovoj Riječi i volji. Uz mnogo smijeha, igre, veselja, pjesme, kreativnih radionica, zajedno se približavamo Bogu i uživamo Njegovu ljubav i prisnost.

Svatko tko želi više je nego dobrodošao pridružiti nam se u upoznavanju Boga, Njegove beskrajne ljubavi i otkrivanju svega što je pripremio za nas, sada i u budućnosti.

Volimo pjevati i slaviti Isusa, svaku nedjelju prije službe imamo probe zbora. Učimo mnogo pjesmica, razgibavamo se i veselimo. Također snimamo vesele pjesme  o Isusu kako bi i druga djeca mogla pjevati sa nama. Najljepše nam je kada pjevamo pred mamama i tatama u crkvi, ili kada posjetimo drugu djecu u vrtićima i dječjim domovima. Kažu nam da tada proslavljamo Isusa, hm, mislimo da je to dobro.

Volimo doći subotom u dječji prostor i provoditi vrijeme zajedno, tada uvijek nešto izrađujemo, stvaramo. Sve naše radove roditelji i drugi ljudi u crkvi mogu vidjeti i ako im se jako sviđa čak i kupiti. Bog je svima dao različite darove, nama je dao dar da lijepo slikamo, izrađujemo čestitke, privjeske, ogrlice. To je zaista super.

blagdanske priredbe i koncerti

Jednom na godinu se pripremamo i za veeeeeliku priredbu i koncert. Kad sve jako dobro uvježbamo idemo u manje gradove i sela. Tamo nastupamo pred drugom djecom - pjevamo sa zborom, nekad i glumimo. Oni pjevaju zajedno s nama, smiju se i vesele. Ali najveće je veselje kad im podjelimo poklone!

dječje konferencije

Jednom na godinu se i svi mi iz Nedjeljne škole skupimo zajedno. To nas jako veseli jer je uvijek zabavno. Možemo puno skakati, veseliti se, pjevati... igramo super igre, a gledamo i igrokaze iz kojih uvijek naučimo nešto novo.

Željka R.; Nedjeljna škola uči djecu slaviti Isusa, kao i primjenjivati Njegovu Riječ u svakodnevnom životu na njima pristupačan način. Uvijek mi se sviđa način prezentiranja biblijskih poruka, kao i veselo slavljenje i predano bavljenje s djecom kroz razne maštovite igre. Djeca vole nedjeljnu školu zbog svih njenih aktivnosti, kao i druženja sa svojim vršnjacima.

Dubravka M.; Kad razgovaram sa djecom nekih prijatelja, ona ne vole ići u crkvu jer im je tamo uvijek dosadno. Najčešće se tu ubace i moji klinci koji raširenih okica pričaju kako je njima u njihovoj maloj crkvi (tako oni zovu nedjeljnu školu) super. Tamo učiš o Isusu, kak je on dobar, koliko te voli i da je uvijek, uvijek, uvijek s tobom!  Pričaju o igrama, igrokazima, veselim tetama i stričekima u smješnim papučama... Kako su radili Noinu arku, pa štitove vjere, slavili Boga i plesali kao David ... Mi ti tamo nekad i gledamo crtiće o Isusu, učimo da treba drugima pomagati, da im se ne rugaš, da trebamo druge gledati onako kako ih Isus gleda - po njihovom srcu.

Smatram da je vrlo važno da djeca od malena imaju živi odnos sa Gospodinom. Voditi ih u crkvu i tamo ih ušutkavati i tjerati da mirno sjede njima nije prirodno i onda najčešće roditelji djecu ne vode u crkvu. U toj dobi djeca mogu (i trebaju) upijati velikom brzinom znjanja, priče i nije im teško govoriti o Nekom tko je uvijek tu (čak i ako mame ili tate nema blizu). Božja nas Riječ dapače, uči da odmalena učimo djecu putevima Božjim i Nedjeljna škola tu sigurno igra veliku ulogu.

Mislim da velika vrijednost leži u situacijama kad vidiš dijete koje padne u igri, pomoli se da ga ne boli i nastavlja igru dalje. To je dijete naučilo da Isus uvijek čuje tvoje molitve i da mu niti jedna nije niti premala niti prevelika.  Veliko je čuti od tete u vrtiću da se vaše dijete jedino igra sa dječakom s kojim se nitko neće igrati jer je debeo. Kad djeca u školi pišu sastav o susretu sa čarobnjakom, a sastav vašeg djeteta bude najbolji jer ona smatra da je Isus najveći čarobnjak s kojim se ona svakodnevno susreće i koji radi najveća čuda na svijetu - i to je velika stvar! Djeca hrabro i uvjereno govore o naučenom odnosu sa Bogom koji teško da se kasnije može izgubiti ako je duboko zasađen. U svemu tome, naravno, veliku ulogu igraju roditelji, ali da nema Nedjeljne škole, odakle bi i oni crpili inspiracije?

Željka S.; Moj četverogodišnji Grgur i ja smo nedavno ovako razgovarali:

Ja: Grgure, idemo u crkvu!
Grgur: Malo ili dugo?
Ja: Duuuugo
Grgur: Ok, onda idem, neću ići na kratko!

Evo toliko o tome koliko moj Grgur voli ići u Nedjeljnu školu, on ne želi ići samo malo. Uvijek je pun priča o druženju s prijateljima. Moja ostala djeca (10, 9, 8 godina) također jako vole ići tamo. Jako vole svoje učiteljice (jako su im privržene) i druženje s drugom djecom. Uvijek mi kažu da vole slavljenje i učenje.