Bio sam homoseksualac
Kod nas u crkvi ima puno dragocjenih "bisera". Jedan od njih je zasigurno i Zlatko (to mu je pseudonim, op. aut.). Predivno je gledati ga kako uvijek radostan služi Bogu i ljudima. Tek nedavno sam saznao njegovu životnu priču. Iznosimo je u formi kratkog intervjua.
RIJEČ ŽIVOTA: Zlatko, reci kako si upoznao Isusa i kako si došao u Crkvu "Riječ Života"?
ZLATKO: Prije tri godine doživio sam emocionalni slom. Osjećao sam se odbačen od ljudi i neprihvaćen u sredini u kojoj sam živio. Zbog toga sam odlučio promijeniti sredinu i prekinuti kontakte sa svima koje sam do tada poznavao, uključujući i moju obitelj. Roditelji su policiji prijavili moj nestanak, pa je za mnom organizirana čak i potraga. Kad mi je nakon desetak dana ponestalo sredstava za život, vratio sam se kući i u svoju staru okolinu. Tada mi je prijatelj kroz razgovor ponudio poznanstvo sa osobom koja mi može pomoći. Tako je i bilo! Odveo me na jedno druženje, gdje sam otvorena srca očekivao tu osobu koja će mi pomoći. Zapravo me odveo na bogoslužje u Crkvu "Riječ Života", gdje sam, nakon početne zbunjenosti, za vrijeme slavljenja Boga pjesmom, osjetio potpuni mir i nestanak sve tjeskobe koja me do tada pritiskala. Taj dan, nakon službe, pozvao sam Isusa u svoje srce.
RŽ: Što je bio glavni uzrok tjeskobe koja te mučila i zbog koje si doživio emocionalni slom?
Z: Tražio sam ljubav i razumijevanje na pogrešnom mjestu. Imao sam dečka i volio sam ga kao što muškarac voli ženu. On mi nije uzvratio ljubav koju mi je obećao i koju sam očekivao i to me emocionalno slomilo.
RŽ: Znači, bio si homoseksualac. Reci nam ukratko nešto o tome. Kako si uopće postao homoseksualac? Jesi li se rodio s tom sklonošću?
Z: Još od moje šeste godine tetak mog oca (četrdeset i pet godina stariji od mene) uvodio me u svijet homoseksualnosti. Isprva me "samo" nedolično dodirivao i tražio da i ja to njemu činim, a kada sam imao devet godina došlo je i do sâmog spolnog čina protiv moje volje. Zbog toga sam doživio veliki šok i htio sam si oduzeti život. (Napominjem da mi je tetak cijelo to vrijeme govorio da je "sve to normalno", da "nikome ne trebam govoriti o tome" i da je to "naša tajna".) Budući da su roditelji našli moje oproštajno pismo, uspjeli su me navrijeme spriječiti da se ne bacim pod vlak. S obzirom da sam roditeljima slagao da sam se htio ubiti zbog toga što su me druga djeca zadirkivala da se ponašam "kao curica", roditelji nisu doznali pravi razlog moje traume, ali su me svejedno jako ohrabrile očeve riječi, da je "hrabrost živjeti i suočiti se sa životnim okolnostima, a ne ubiti se". No, seksualno iskorištavanje se nastavilo sve do moje šesnaeste godine.
RŽ: Što se tada dogodilo?
Z: Roditelji su saznali što se događalo. Najprije su doznali da je tetak zatečen kako seksualno iskorištava jednog dječaka (prijateljevog sina). Iako oženjen, bio je i homoseksualac i pedofil. To ih je potaklo da malo istraže cijelu situaciju. Ispitivali su i mene i ja sam im sve ispričao. Tada su me poslali kod psihologa na razgovor, ali meni više "nije bilo pomoći", jer sam kroz upoznavanje drugih homoseksualnih osoba (s kojima me u početku upoznavao tatin tetak, a dalje su se poznanstva događala sâma od sebe, jer sam se kretao u tom društvu) "upoznao ljepšu stranu homoseksualnog odnosa". Homoseksualnost je postala dio mene. No, u isto vrijeme su mi se sviđale i djevojke, pa sam zapravo bio biseksualac (sa naglašenijom sklonošću prema muškarcima).
RŽ: Koliko dugo i koliko intenzivno je ta seksualna orijentacija (ili bolje: dezorijentacija!) obilježavala tvoj život?
Z: Takav način života sam živio sve do svoje trideset i sedme godine, kada sam upoznao Krista, koji me oslobodio tog ropstva. Do tada sam imao vrlo buran i razvratan život. Često sam mijenjao partnere i činio mnoge stvari o kojima ne treba niti govoriti. Imao sam nekoliko ozbiljnih (višegodišnjih) homoseksualnih veza i nekoliko puta sam mislio da sam našao "pravu ljubav", no uvijek sam se iznova razočarao. Čak sam imao i nekoliko ljubavnih veza sa ženama, a sa jednom sam bio i zaručen. Unatoč svemu, smatrao sam se sretnim i zadovoljnim čovjekom, sve do godinu dana prije nego što sam upoznao Krista. Tada kao da su mi se "otvorile oči" da vidim svu tu opačinu, lažnu "ljubav" i besmislenost tog načina života. Zadnja "kap koja je prelila moju čašu" je bila neuzvraćena "ljubav", koju sam prije spomenuo, a što me onda dovelo do toga da potražim i prihvatim pomoć.
RŽ: Tada si, dakle, upoznao Krista i došao u Crkvu "Riječ Života". Kako si zapravo primio oslobođenje od tog ropstva kojim si bio vezan?
Z: Proučavajući Bibliju, spoznao sam da istospolna i vanbračna seksualnost nisu u skladu s Božjom voljom za ljudski rod. Tada mi je došla želja da se oslobodim homoseksualnosti i da živim u skladu s Bogom. Druženja s Bogom bila su mi dragocjena i ugoditi Njemu jedino bitno. Potražio sam pomoć u crkvi i uputili su me ljudima koji služe u tzv. "timu za oslobođenje". Oni su sa mnom popričali i pomolili se za mene. Sve skupa je trajalo oko sat vremena, a bila je potrebna moja čvrsta odluka da se promijenim. Molitva ljudi iz tima bila je toliko snažna da su i izgonili zlog duha iz mene, kako bih primio potpuno oslobođenje od homoseksualnosti i bludnosti.
RŽ: Kako danas izgleda tvoj život? Što se promijenilo?
Z: Nema više praznine. Nema više ogorčenosti u mom srcu. Oprostio sam ljudima koji su me odveli na krivi put, a i sâmome sebi. Sada sam ispunjena osoba. Imam smisao života. Pun sam iskrene radosti. Bog je uklonio požudu i posesivnost iz mog srca. Sada i muškarce i žene gledam kao prijatelje u doslovnom smislu riječi. Ljude više ne gledam kao seksualne objekte. Ljudima sada pristupam u jednoj novoj slobodi, iskrena srca, bez ikakve požude u očima i srcu. Ljudi oko mene kažu da u mojoj prisutnosti mogu biti opušteni, baš onakvi kakvi jesu, bez ikakvih "maski". U crkvi sam upoznao mnogo iskrenih i kvalitetnih prijatelja i prijateljica. Uključio sam se u rad crkve, a aktivan sam i u umjetničkom timu. Cilj mog života je da živim životom što sličnijim Kristu.
RŽ: Možda neka poruka za kraj?
Z: Moja najveća želja je da svatko zna da se iz svake zarobljenosti i ovisnosti može naći izlaz. Taj izlaz je Isus! On je oslobodio mene, a može i vas, ako Mu to dopustite!



