13.09.08. 12:32 Starost: 2 yrs
39275 čitanja

Duh Sveti mi je došao u snu

Moje ime je Tomislav Ivić. Imam 22 godine. Iz Šibenika sam. Ljudi često misle da čovjek mora biti u grdnim problemima da dođe k Bogu. To nije bio slučaj sa mnom. Bio sam vrlo realna i stabilna osoba. Čvrsto sam stajao nogama na zemlji. Svi su mislili da sam po razmišljanjima pet godina ispred svojih vršnjaka. Cijeli život sam se uzdao u sebe i u svoje sposobnosti. Vjerovao sam da Bog postoji, ali sam nekako izgubio vjeru da ima Boga u tradicionalnoj crkvi. Bio sam uspješan student, i istovremeno radio.

Jednoga dana bio sam sa prijateljem na pivu kada mi je u razgovoru spomenuo da je jedan naš zajednički prijatelj upoznao Živoga Boga. Odmah mi je na pamet palo da je ušao u sektu, ali prijatelj mi je objasnio da se radi o crkvi koja svoja vjerovanja i život temelji na Bibliji. Kroz nekoliko dana prijatelj je otišao provjeriti što se to tamo zaista događa. Potajno sam se nadao da će doći za negativnim izvještajem, ali on se vratio oduševljen, te mi rekao da tamo ljudi stvarno slave Boga, da je njihovo slavljenje drugačije i da ljudi mole na nekim nepoznatim jezicima. Tako su počeli naši razgovori koji su znali potrajati do ranih jutarnjih sati. Naš zajednički prijatelj je u međuvremenu počeo intenzivno moliti za nas dvoje. Bog je čuo njegove molitve jer se Duh Sveti počeo snažno pokretati u našim životima. Bog nas je odlučio dotaknuti kroz snove.

Ja sam tako jednu noć sanjao da se vozim na svom motoru, kad li je odjednom Duh Sveti snažno sišao na mene. Tako snažno, da me srušio sa motora, te sam pao na pod. Umjesto da sam bio ozlijeđen, ja sam radostan ustao, podigao ruke u zrak te počeo govoriti na jeziku na kojem nikada prije nisam govorio. Ljudi koji su to vidjeli, čudili su se i pitali me da li mi je potrebna pomoć. Ja sam im odgovorio: «Ovo vi ne možete shvatiti, ovo su vam duhovne stvari!» Zatim sam se našao u šumi u kojoj sam skrivećki, kroz grmlje promatrao spomenutog prijatelja koji se sa drugim kršćanima nalazio pred nekakvim šatorom. Ja sam se skrivao i bježao, ali istovremeno bio jako radoznao, te me je nešto vuklo k njima. Nakon što sam se probudio, imao sam potrebu naći se sa prijateljem, što sam i učinio. Ispričao sam mu san, a on mi je još gorljivije počeo svjedočiti o Živom Bogu i svim predivnim i čudesnim stvarima koje je prilikom i nakon obraćenja doživio. Dao mi je da pročitam dvije knjige nekoga Šićka. Istu večer sam ih pročitao. Bog me kroz knjige snažno dotaknuo i otvorio mi oči. Nakon toga sam osjetio ogromnu glad za Bogom i njegovom Riječju.

Dva sam dana lutao po gradu i nisam mogao prestati razmišljati o Bogu. Nisam imao mira i jedva sam čekao da se opet nađem sa tim prijateljem. Našli smo se, te opet do kasno u noć razgovarali. Pozvao me da dođem na službu. Pravo je čudo kako je Bog otvorio vrata da dođem na službu u vrijeme kad sam trebao raditi (šef mi je «iz čista mira» dao slobodno popodne). Bog me na službi snažno dotaknuo, te sam bio siguran da je sve ono o čemu mi je prijatelj pričao – ISTINA. Nakon molitve, Duh Sveti je, kao i u snu, snažno sišao na mene te sam pao na pod. Nakon toga sam konačno predao život Isusu Kristu te intenzivno počeo proučavati Božju riječ, krenuo na redovne molitve. Bog me uskoro krstio Duhom Svetim te sam progovorio na nepoznatom jeziku. Duh Sveti me u to vrijeme i na poslu znao tako snažno dotaknuti da ne bih mogao stajati na nogama. Bog se počeo snažno pokretati i u mojoj obitelji. Jednom mi je mama imala velike bolove u tijelu, koji su, nakon što sam se pomolio nad njom, potpuno nestali. Uskoro su mi i mama i tata i sestra počeli dolaziti na službe, te bivati dotaknuti od tog Živoga Boga koji je sada i meni, kao i prijatelju, postao tako STVARAN. Moj život je dobio novu dimenziju, postao je pun SMISLA i SVRHE. Sada znam da bilo kakav uspjeh u životu, ako nije od Boga blagoslovljen, ne donosi čovjeku mir i radost. Predivno mi je gledati kao je Bog spojio tri prijatelja koja su išla zajedno u školu da mu danas zajedno služe. On je znao da ćemo mu reći DA još dok smo se glupirali, bančili i skupa pili. On je još tada sve već znao!

Danas me neki poznanici pitaju i čude se kako to da sam mogao otići u neku 'sektu'? Ja odgovorim: «Ne pijem, ne pušim (Bog me oslobodio!!), ne drogiram se, pri kraju sam faksa, imam posao, mir, radost i život mi je pun smisla... Imate nešto protiv toga?» Naravno, nisam savršen, i ne cvjetaju mi uvijek sve ruže otkako sam se obratio. Mnogo je tu borbi, odricanja, ali to je put koji sam odabrao i koji znam da vodi u ŽIVOT.

Hvala dragom Isusu za sve što mi je učinio i dao! Njemu dugujem sve!