30.04.08. 21:20 Starost: 2 yrs
8553 čitanja

Marija ili bujna mašta

Autor/ica: Anita

Mnogi ni ne slute odakle dolaze razne marijanske pobožnosti. Naime, njihov izvor nije Biblija. Izvor tih stavki vjere i obreda su poneki napisi iz apokrifnih Evanđelja, koja nisu dio niti jednog kanona Biblije. Većina ih dolazi iz poganskih kultova «velikih» božica-majki, kultova plodnosti, kulta majke s djetetom. Ovdje navodim tek mali dio tih vjerovanja.

Zanimljivo je da su baš u svibnju neke pobožnosti posvećene Mariji. Nije ni čudo, jer to je vrijeme pred žetvu, a Svibanjska gospa je poganski duh bilja, dio kulta plodnosti, duh «zaštitnik» uroda i ljudi, magija za prizivanje kiše. Trebalo je poganski blagdan nečim nadomjestiti kako bi se pridobili za „kršćanstvo“... U Bressenu ima sličan svibanjski običaj, samo što nije u pitanju lutka/stup kao u Engleskoj (a i drugdje…), već djevojčica koju zovu La Marie. S obzirom na geopolitičke okolnosti i sklonost Rimljana da usvajaju običaje osvojenih naroda, srodne njihovima, običaji su se brzo rasprostranjivali i udomaćili i kod nas.

Kasnije, Izidini kipovi tek malo izmijenjeni, postali su Marijini kipovi (vidi sliku), a u Izidinom obredu imaju svoje prauzore dnevne službene molitve, obred isplahivanja kaleža za vrijeme mise, pa čak i tonzura, dan-danas, pokajnici koji se na koljenima penju uza santa scala (svete stube), podsjećaju na Izidine poklonike koji su obilazili njen hram. Ne podsjeća li vas to na današnje štovanje Marije po raznim marijanskim svetištima? 

U crkvi Saint Germain des Pres sagrađenoj 542. god, na mjestu gdje je nekad bio Izidin hram, Parižani su crni kip Izide štovali kao Mariju sve do 1514. god.

Armensko bogoslužje se služi sistrumom, Izidinom srebrnom zvečkom korištenom u obredu traženja Ozirisovog tijela, a taj se običaj prenio kao traženje Isusova tijela, to je dio procesije kod Isusovog groba u Jeruzalemu.

Izida kad je rodila slabašnog Ozirisa, izmislila je posebne ljekarije da ga njeguje, a prikazi iz umjetnosti često upravo tako prikazuju Mariju. Očito da se u vrijeme nastajanja tih slika nije čitala Biblija, pa nisu znali da je Isus osim grijeha uzeo i naše bolesti i slabosti.

Zanimljivo je da božica Atena ima rođendan 15.08., dan koji tradicija smatra danom Marijina uznesenja, koje Biblija uopće ne spominje, čak ni u Otkrivenju 12. poglavlje, ma koliko se god nekom činilo da je tu riječ baš o njoj. Nastavak te priče o Ženi, u Otkrivenju 17. Poglavlje, jasno govori da to ne može biti Marija.

Afaja, predgrčki oblik božice majke, ima dobro očuvan hram na otoku Egina, na sjeveroistočnom predjelu glavnog planinskog klanca. Hram se nalazi na pustom mjestu, što odgovara karakteru te božice. Kasnije je taj kult prenesen u Atenin kult. Marija je mahom viđana po pustim i slabo naseljenim mjestima. Ta vrsta sličnosti Marije sa poganskim božicama je očigledna. Izgleda da se ljudima nije ukazivala Marija, već netko drugi...

S druge strane, Isus se za svog zemaljskog života uvijek trudio da što više ljudi čuje riječ o Kraljevstvu Nebeskom. Ono što je imao za reći, bilo je namijenjeno svim ljudima bez obzira na rasu, klasu, naciju. I, nije se skrivao (i propovijedao) po pustarama, osim kad je molio ili se odmarao.

Ovo je tek mali dio dokaza da je današnje tradicijsko kršćanstvo(?) itekako zagađeno. Trebali bismo se upitati poznajemo li, dakle, pravu ili izmišljenu Mariju. Šezdeset i šest knjiga Biblije su jedini pouzdani izvor vjerskih tvrdnji i prakse. Vjerujmo (i vršimo) samo ono što Biblija govori o Mariji (i svecima). Amen!