Vaše bi ruke trebale odgajati!
Vjerojatno ste na oglasnim površinama svoga grada (tako je barem u Zagrebu) primijetili šarene plakate sa sloganom “Vaše bi ruke trebale njegovati, a ne kažnjavati”. Radi se o dvogodišnjoj kampanji Vijeća Europe koja se provodi u valjda svim europskim državama, a koja je u Hrvatskoj svog strateškog partnera našla u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
Cilj kampanje je suzbijanje svakog tjelesnog kažnjavanja djece. Možda bih trebao ponoviti što je cilj kampanje: suzbijanje SVAKOG tjelesnog kažnjavanja djece! Naime, prema članku 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (stupio na
snagu u srpnju 2003. godine), nasiljem u obitelji se smatra (citiram):
“– svaka primjena fizičke sile ili psihičke prisile na integritet osobe,
– svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol,
– prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva”, itd. (ostalo nije toliko bitno za našu temu).
Prekršitelju ovog zakona (po bilo kojoj njegovoj točki) prijeti novčana ili zatvorska kazna.
Što to znači? To znači da roditelji ne smiju upotrijebiti ama baš nikakvu fizičku ili psihičku prisilu u odgoju svoje djece! Tko ima imalo pojma o odgoju djece, zna da dosljedan odgoj podrazumijeva i umjerenu količinu i vrstu prijetnji, različitih kazni i zabrana, kao i katkad potrebne udarce "po guzi"! Bez toga je kvalitetan odgoj potpuno ili, u najboljem (ali izuzetno rijetkom!) slučaju, gotovo nemoguć!
I sâma nas Božja Riječ – Biblija poučava: “Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje” (Izreke 13:24), te “Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju” (Izreke 29:15). Ispravan odgoj podrazumijeva takvu ljubav prema djetetu koja je zainteresirana za oblikovanje njegovog karaktera. Budući da je čovjekova narav sklona grijehu i tvrdoglavoj neposlušnosti u svakom smislu te riječi, nužan je strog i dosljedan odgoj, koji podrazumijeva i fizičku i/ili psihičku prisilu, uz, naravno, puno ljubavi i pozitivne stimulacije. Ukratko: ako ne ide milom, treba se poslužiti silom!
Umjerena prisila bilo koje vrste treba biti posljednje sredstvo kojim se koristimo u postizanju pozitivnih rezultata u odgoju djece i mladih, ali i dalje legalno i legitimno sredstvo, a ne nešto izvan zakona. Jer kad je šiba izvan zakona, društvo se razulari i cijelo bude izvan zakona. Ne živimo li u društvu u kojemu se često kaže: “Zakoni postoje da bi se kršili” ili “Tko se još drži zakona?”
Što učiniti? Treba lobirati da se zakon djelomično promijeni i uskladi sa zdravim razumom (i Biblijom!) na način da ne otvara mogućnost manipulacije i kažnjavanja roditelja koji ispravnim odgajanjem svoje djece čine ogromnu uslugu državi i čovječanstvu u cjelini. Isto tako, treba na mudar način pokazati apsurdnost ranije spomenute kampanje (možda nekom anti-kampanjom?) ukazujući na upravo katastrofalne posljedice dosljedne primjene principa koje(g) promiče.
Roditelji, vaše bi ruke trebale odgajati!
P.S. Mama, hvala ti što si mi "dala po guzi" kada je bilo potrebno! Tada sam se ljutio na tebe, a sada sam ti zahvalan što si me dobro odgojila!



